Partneri za demokratske promene Srbija: Kako je ministar Vulin bio pripadnik vojske bez prethodnog služenja vojnog roka?

Oktobar,2017.godine

 

Organizacija civilnog društva Partneri za demokratske promene Srbija, su tokom oktobra 2017.godine poslali zahtev za pristup informacijama od javnog značaja Ministarstvu odbrane. Deo zahteva odnosio se na informacije u vezi sa oslobađanjem od obaveza služenja vojnog roka ministra Aleksandra Vulina i  kako je ministar bez prethodnog služenja vojnog roka primljen u redove Vojske Jugoslavije tokom NATO bombardovanja ovo ne bismo saznali bez Zakona o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja.

 

Naime, prilikom obilaska Drugog centra za obuku vojnika u Valjevu ministar Vulin izjavio je da je jedno od najvećih razočarenja kao mlad čovek doživeo kada se suočio s činjenicom da ga je komisija, zbog zdravstvenih razloga, proglasila nesposobnim za služenje vojnog roka: „Za mladog čoveka je teško kada shvati da ne može, a u godinama je kada misli da može sve, imao sam dioptriju više od 7, na jednom oku dva cilindra, a na drugom jedan[…] Stalo mi je šta vi mislite o meni, o Vojsci i državi, jer ja nisam služio Vojsku i beskrajno vam zavidim na tome što vi služite. Ništa u životu nisam više želeo nego da služim državi kao vi, u uniformi s oružjem i žao mi je što nisam, ali to ne znači da svoju državu ne volim.“ *

Međutim, na društvenim mrežama istog tog dana pojavio se arhivski snimak dokumentarne emisije RTS-a, pod nazivom „Bombardovanje Srbije – kako se vodio rat“ u kojoj je Vulin, govoreći o svojim aktivnostima kao funkcionera Jugoslovenske levice za vreme NATO agresije 1999, izjavio da se na početku bombardovanja prijavio kao dobrovoljac, ali da su ga odbili jer je bilo dosta ljudi njegove specijalnosti: „Kada je počelo bombardovanje, ja sam se prijavio u dobrovoljce, otišao u Bubanj Potok, proveo tamo neko vreme ali jednostavno nas je bilo previše. Pogotovu mog VES-a (vojno-evidencione specijalnosti), tražili su protivavionce, a ne pešadiju…“ **

Imajući u vidu navedene izjave, naša pitanja upućena Ministarstvu su bila sledeća:

  • Da li je ministar Aleksandar Vulin oslobođen obaveze služenja vojnog roka, odnosno, da li je proglašen nesposobnim za služenje vojnog roka, i ako jeste, iz kojih je razloga oslobođen obaveze služenja vojnog roka?
  • Da li je Aleksandru Vulinu dodeljena vojno-evidenciona specijalnost (VES broj) i u kom trenutku, kao i da li je Aleksandar Vulin mogao biti primljen u redove Vojske Jugoslavije tokom NATO bombardovanja ukoliko pre toga nije služio vojni rok?


U zahtevu smo posebno istakli da, iako bi u redovnim okolnostima traženi podaci uživali zaštitu na osnovu Zakona o zaštiti podataka o ličnosti (ZZPL), u ovoj situaciji to nije slučaj, jer se radi o podacima od kojih je deo ministar Vulin ranije sam objavio, te ovi podaci ne uživaju zaštitu na osnovu ZZPL (član 5. Zakona). U odnosu na podatke koji nisu dostupni javnosti, smatrali smo da je Ministar Vulin svojim kontradiktornim izjavama dao povoda da javnost ostvari uvid u informacije koje spadaju u podatke o ličnosti, imajući u vidu neophodnost da u demokratskom društvu rad nosilaca javnih funkcija bude izložen oceni javnosti, a naročito zbog funkcije koju obavlja i vrednosti koje ministar Vulin javno zastupa.

Ministarstvo odbrane je odbilo da dostavi traženu informaciju, uz obrazloženje da se one odnose na informacije koje su vezane za ličnost Aleksandra Vulina i da nemaju uticaja i nisu uslov za obavljanje državne funkcije, tako da po svojoj pravnoj prirodi ne predstavljaju informacije od javnog značaja u smislu člana 2. stav 1. ZOSPIJZ. Dalje, Ministarstvo se pozvalo i na to da tražene informacije predstavljaju podatke o ličnosti, u smislu Zakona o zaštiti podataka o ličnosti, i da kao takve ne mogu biti javno dostupne, osim ukoliko lice na koje se podaci odnose ne da saglasnost za objavljivanje (član 8. ZZLP), kao i na ZOSPIJZ član 9. stav 1. tačku 5. i član 14. koji je više puta predstavljen u ovoj analizi. Ministarstvo je u svom odgovoru takođe naglasilo i da se traženi podaci o Aleksandru Vulinu nalaze u zbirci podataka „Informacioni sistem Vojevid”, da je u zbirci „uspostavljena evidencija lica koja podležu vojnoj, radnoj i matrerijalnoj obavezi u služenju u civilnoj službi”, te da objavljivanje takvih podataka nije dozvoljeno prilikom odgovaranja na zahteve za slobodan pristup informacijama od javnog značaja.

Nakon dobijenog odgovora, Partneri Srbija izjavili su žalbu Povereniku smatrajući da odgovor Ministarstva nije u skladu sa ZOSPIJZ. U žalbi smo naveli da je Ministarstvo pogrešilo kada je primenilo test javnog interesa na podatke koji ne uživaju zaštitu na osnovu ZZPL. Takođe, ukazali smo i na to da se preuzeti citati nalaze na zvaničnoj veb strani Ministarstva odbrane. To ukazuje da je Ministarstvo odbrane moralo biti upoznato sa okolnošću da je Aleksandar Vulin navedene podatke o sebi prethodno objavio. Na osnovu toga smatrali smo da je Ministarstvo bilo dužno da nam dostavi te podatke, ukoliko te podatke poseduje. Takođe, ukazali smo da pravila primena testa javnog interesa, iz člana 14. ZOSPIJZ stvara pravni osnov za objavljivanje podataka, te da nisu opravdani navodi Ministarstva da ne postoji pravni osnov za objavljivanje podataka. Konačno,da je sve druge lične podatke, koji se možda nalaze među traženim dokumentima (na primer JMBG, nerelevantni zdravstveni podaci, i sl.), Ministarstvo moglo zaštiti primenom člana 12. ZOSPIJZ, ukoliko je smatralo da u odnosu na takve podatke preteže interes njihove zaštite u odnosu na pravo javnosti da zna.

Vagajući između interesa javnosti da zna i interesa zaštite prava na privatnost lica o čijim podacima je reč, u skladu sa članom 8. ZOSPIJZ, Poverenik je u konkretnom slučaju zauzeo stav da tražene podatke treba učiniti dostupnim tražiocu, odnosno javnosti, da su za to ispunjeni uslovi za primenu izuzetaka od prava na privatnost iz čl. 14. tač. 2. ZOSPIJZ, budući da se radi o podacima lica koja se nalaze na javnoj i političkoj funkciji. U odluci Poverenika dalje se navodi da je Poverenik pri donošenju odluke imao u vidu činjenicu da su iste izazvale veliku pažnju javnosti i medija u vezi kojih su brojni mediji već informisali javnost, kao i da je ministar Vulin svojim ponašanjem i izjavama dao povoda za traženje istih, pa su u pogledu tih informacija ispunjeni i uslovi za primenu izuzetaka od prava na privatnost iz čl. 14. tač. 3. ZOSPIJZ. Poverenik je naveo: „Navod organa vlasti da se tražene informacije ne mogu učiniti dostupnim javnosti bez prethodnog pristanka lica na koje se podaci odnose, nije mogao uticati na drugačiju odluku u ovoj upravnoj stvari, iz razloga što uslovi za izuzetak od prava na privatnost, ugled ili koje drugo pravo nekog lica, propisani članom 14. ZOSPIJZ nisu kumulativno postavljeni, već je dovoljno da je ispunjen neki od propisanih uslova.“ ***

Nakon Poverenikovog rešenja, Ministarstvo je Partnerima Srbija dostavilo dokumentaciju iz koje se mogu izvući određeni odgovori na gore postavljena pitanja. Prema dostavljenoj dokumentaciji (regrutni karton, obrazac RG-10) Aleksandar Vulin je proglašen nesposobnim za vojnu službu 25. maja 1990. godine. Međutim u kopiji dokumenta koji su Partneri Srbija dobili nije naznačen razlog zbog kog je ministar Vulin proglašen nesposobnim za vojnu službu (polja u koja treba upisati razloge za takvu ocenu su ostavljena prazna).  

Iz dokumenta koji je dobijen zajedno sa kopijom regrutnog kartona implicitno se može zaključi da ministar Vulin nije dobio VES (vojno-evidencione specijalnosti), jer u dokumentu piše: „Regrutna komisija određuje rod, službu i VES onim regrutima koji su ocenjeni „sposobnim za vojnu službu“ i „ograničeno sposobnim za vojnu službu“, i dodeljeni VES upisuje u Rešenje o oceni sposobnosti i u vojnu knjižicu, […] regrutu koji je ocenjen „nesposoban za vojnu službu“ Komisija u rešenju i vojnoj knjižici upisuje ocenu „nesposoban za vojnu službu“. Dakle tom logikom, onima koji su proglašeni nesposobnima za vojnu službu ne dodeljuje se VES. Na poslednje pitanje Partnera Srbija koje se odnosilo na to da li je ministar Vulin i bez prethodnog služenja vojnog roka mogao da bude primljen u redove Vojske Jugoslavije tokom NATO bombardovanja, nismo dobili odgovor.

Ovaj slučaj ukazuje da, kada se radi o nosiocima javnih funkcija, ponekad pravo javnosti da zna preteže čak i u odnosu na podatke koji se smatraju intimnim i koji nisu relevantni za stupanje na funkciju. Takođe, speficičnosti slučaja mogu poslužiti rukovaocima da bliže sagledaju uslove za primenu člana 14. Zakona, naročito u delu koji se odnosi na davanje povoda za objavljivanje ličnih podataka. Rešenje Poverenika u ovom slučaju ukazuje da bi se i u nekim budućim slučajevima, kada nosioci javnih funkciona daju kontradiktorne izjave, ovakav izuzetak mogao primeniti kako bi se omogućilo javnosti da oceni istinitost iznetih tvrdnji. Dakle, iako se radi o ličnim podacima, njihovo objavljivanje u takvim slučajevima u funkciji je konrole rada funkcionera.

 


*    Ministarstvo odbrane, 10.7.2017. http://www.mod.gov.rs/lat/11240/cast-je-sluziti-otadzbini-11240
**  N1, 11.7.2017, Kako je Vulin hteo da ratuje 1999, ako nije služio vojsku? http://rs.n1info.com/Comment/StandardComment/509331/Vesti/Vesti/Kako-je-Vulin-hteo-da-ratuje-1999.-ako-nije-sluzio-vojsku.html
*** Rešenje Poverenika za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti broj: 071-01-4027/2017-03 od 05.01.2018. godine

Izvor: http://www.partners-serbia.org/wp-content/uploads/2018/04/jfps-publikacija.pdf  (23-25 str.)

Foto: Zoran Drekalović